Antun Gojak rođen je 1907. godine u Makarskoj. Na zagrebačkoj Likovnoj akademiji diplomirao je 1936. godine. Uz kratka izbivanja, najveći je dio života proveo u Makarskoj. Cijeli život posvetio je slikarstvu, a Makarska i Primorje bili su mu trajan izvor stvaralačkog nadahnuća. 1986. godine dobio je Nagradu za životno djelo Općine Makarska. Iste godine i umire. (više o Antunu Gojaku na https://www.galerija-antun-gojak.hr/)
Donacija Gojak temeljna je zbirka Gradske galerije Antun Gojak i sadrži 201 crtež i 132 slike Antuna Gojaka. Donaciju je gradu Makarskoj 1988. godine poklonio Marin Rine Gojak, brat Antuna Gojaka. Donacija Gojak zaštićena je kao kulturno dobro RH od 2008. godine.
Ovogodišnji postav Izbora iz Donacije Gojak otvara se Gojakovim Autoportretom iz 1964. godine, najstarijoj datiranoj slici u fundusu Donacije Gojak. Ovaj, jedan od osam autoportreta u Donaciji Gojak obilježen je suzdržanom ekspresivnošću čime se odmiče od realizma svojstvenog portretu kao likovnoj temi.
Zadivljujući Gojakov opus krajolika predstavljen je izborom primorskih i krajolika nastalih tijekom slikarevih povremenih putovanja Europom i svijetom. Već pogled na jednostavan i ne baš “rječit” pejzaž Pustara ukazat će nam kako slikar govori i kada nam se čini kako se tu nema puno za reći. Kompozicija ovog beskrajnog krajolika građena je kratkim potezima koji odaju umjetnikov snažan doživljaj teme. Lepršava faktura postaje sredstvom gradnje gotovo pulsirajuće ushićenosti iščekivanja navodeći promatrača na pitanje: Koliko će još pustara ostati pustom? Hoće li netko uskoro naići?.
Stvaralačka priča drugačije profilirane sadržajnosti nazire u akvarelu Aloji. Sami aloji postaju njeni protagonosti. Smješteni su u lijevom kutu prvog plana i gotovo oživljeni. Zaogrnuti su , kao i cjela kompozicija, koprenom ljetne omare. Ovi stameni promatrači ljepote, živi i puni opore snage, gotovo zadivljeni traju pred zavičajnom vizurom iskonskog zagrljaja kopna i mora.
Akvarel Plaža Nugal, amblematski je Gojakov rad kojim jasno odiše punina prostorne senzacije poznate makarske plaže. No, autor se ne zaustavlja samo na prikazu prirode. Cjelovitost svoje stvaralačke zamisli zaokružuje ističući ležernost ljeta i afirmirajući atmosferu dokolice. Kupači postavljeni u prvom planu raspoređeni su kao na kakvom podiju među fino ugođenim taktovima mora i kamena.
Smiraj ljetnog Nugla potpuno je suprotan kovitlacu refula ostvarenog na gvašu Majski burni dan. Bura se, kao naša zavičajna konstanta, s pravom našla na Gojakovu platnu. Ova slika, kao vjerojatno jedino djelo ove tematike u lokalnoj likovnoj produkciji predstavlja svojevrsni spomenik buri. Energetski oživljen krajolik ostvaren je gvašem čija struktura najbolje sublimira mogućnost i želju za brzim likovnim odgovorom na poticaj turbulentnog i dinamičnog momenta. Robusna snaga refula postaje izvorom harmonije prirodnih i likovnih elemenata ostvarene u stvaralačkom hipu.
Nasuprot ekspresivnoj dramatici Majskog burnog dana stoji gotovo idilični mir kompozicije Masline pod Biokovom. Ovo je još jedno zapaženo djelo iz fundusa Galerije. Gradeći ga bez suvišnih akcenata umjetnik je uspio naglasiti surovu elementarnost zavičajne planine koja svojom pojavnošću postaje makarska reminiscencija mitske planine Sainte-Victoire. Razigrana stabla maslina u prvom planu predstavljaju pitomo okruženje topline i života, dok strogo izvedena kontura Biokova razgraničava dva makarska horizonta, kameni i, onaj nebeski.
Drvenička Donja vala temom je monumentalnog platna čiju kompoziciju umjetnik snažno centrira gustim borikom. Harmonična kompozicija ostvarena je bojom i to u dojmljivom suglasju zelenog, narančastog i ljubičastog. Ovo djelo obilježava i zanimljiva perspektiva koju umjetnik postupno rastvara iz točke gledišta smješene u donjem dijelu prvog plana sve do široko otvorenog horizonta u vrhu kompozicije. Značajnu ulogu u širenju perspektive ovdje igra niz horizontalno raspoređenih narančastih faseta sadržanih u boji krovova u podanku drugog plana slike.
Uz zavičajne, umjetnika su inspirirali i krajolici s kojima se susreo na svojim povremenim putovanjima. Gojakovo putovanje u Australiju 1975. godine je, uz značajnu izložbu održanu u Sydneyu, ostavilo traga i u njegovom stvaralaštvu. U fundusu Donacije Gojak o tome svjedoče tek dva djela, a jedno od njih Dio farme u Australiji donosi interpretaciju Gojakova doživljaja Australije. Umjetnik ostvaruje gotovo shematiziran prikaz prepoznatljive australske frame pod beskonačnim horizontom busha- važne identitetske odrednice najmanjeg svjetskog kontinenta. Ova je australska vizura prvenstveno svojom golemom prostornošću umjetniku predstavljala stvaralački izazov, jednako kao što su to, svaki na svoj način, činili češki i bosanski krajolici pokriveni snijegom. Platno Snijeg u Bosni panorama je šumskog, ruralnog krajolika prekrivenog snijegom čija vizualna atraktivnost izvire iz bujne bjeline i treperave mekoće gusto napadalog snijega. Veduta pod snijegom naslovljena Snijeg u Karlovym Varyma, urbani je krajolik poznatog europskog termalnog odredišta. Perspektiva i ovdje igra glavnu ulogu, a realna prostornost zasnježenog krajolika umjetniku omogućava gradnju bogate kompozicije. Široki plan kompozicije Magla u Sloveniji ne sadrži više ništa od idile prethodnih zasnježenih kadrova. Hladnoća prožima prikaz čija se oporost naglašava dubokim i relativno kratkim šarama nastalima grebanjem vrha drške kista po površinama mokre boje u naglašenom prednjem planu.
Gojaka kao slikara – promatrača možda najpreciznije određuje kompozicija Pogled kroz prozor. Neveliki prikaz podijeljen vertikano na pola prikazuje širom otvorenu polovinu prozora kao dio interijera, moguće i slikareva ateljea i pogled u vanjski svijet okupan svjetlom, pun života. Ovaj gotovo nehotičan Pogled kroz prozor, slikarev je tihi sastanak s vanjskim svijetom koji ga svojim svjetlom i živošću privlači. Upravo se ovom slikom Gojak otkriva kao pomni, ali nenametljivi promatrač svakodnevnice svojih sugrađana. Iako je svoja veselja i brige čvrsto zadržavao za sebe Antun Gojak bio je tihi promatrač života svoga grada i njegovih ljudi čiju je zbilju gotovo šansonjerski interpretirao. Na ovom tragu ostaju i predstavljene žanr scene. Inače, žanr-slikarstvo, uz krajolike, čini značajan segment cjelokupnoga slikarskog opusa Antuna Gojaka.
Kompozicija Kiša predstavlja još jednu u nizu Gojakovih uspješnih interpretacija vremenskih mijena, no par pod kabanicom postavljen u desni donji kut prednjeg plana, čini ovaj prikaz i zanimljivom žanr-scenom. Njihov ulazak u kadar umjetniku postaje vrijedna, gotovo dramatska nadogradnja prikazu, jer njihov bijeg pred kišom razbija očekivanu dosadu kišne atmosfere. No, likovna dimenzija kompozicije nije niša manje razigrana. Statičan, razvučen i horizontalan krajolik zavičajne rive okupan kišom, dinamiziran je vertikalno postavljenim linijama kapi kiše u jačanju. Na ovaj način ostvarena je napetost momenta u kojem bez odgode treba potražiti zaklon pred sve jačom kišom. Svakodnevnica koja je zaokupljala Gojaka bila je ispunjena i radom, uglavnom onim teškim fizičkim od kojeg, kako nam svjedoče dva iduća platna, nisu bile izuzete ni žene. Jematva, kao i Beračice, djela su koja svako na svoj način čini Gojakovu stvaralačku pohvalu ljudskom radu. Kompozicija Jematva nevelika je žanr scena nadahnuta okruženjem vinograda koji su za Gojakova života još bili rasprostranjeni bikovskim podacima poviše Makarske. Jematvu, težak i zahtjevan posao koji predstavlja krunu cjelogodišnjeg mukotrpnog rada u vinogradu obavljaju žene. Okosnicu kompozicije čini monumentalni ženski lik, koji izvirući iz bujnog šarenila vinograda u niskom prednjem planu, poprima obrise spomenika postavljenog na plavetnilu horizonta. Jednako su monumentalni i likovi pognutih beračica na istoimenom crtežu. Ovaj crtež mogao bi predstavljati i beračice matra, mediteranske biljke i omiljene delicije ranog ljeta Makarana Gojakova doba. Čvrsta kompozicija ovog crteža zaokružene je crtačke teksture, a snažnu mu dominatu čini voluminoznost likova ostvarena dosljedno građenom grafičkom modelacijom.
Gojak je kao autor prepoznao i vrijednost makarskih interijera, što mu je dalo priliku da s puno osjećajnosti progovori i o ovoj dimenziji svakidašnjice. Već kompozicijom Paleta i kistovi potvrđuje se tankoćutnim promatračem zbilje, pa slikajući ovaj motiv iz vlastitog ateljea otvara gledatelju i dio osobne, kreativne intime. Kompozicija U krevetu, posveta je odmoru i čitanju koje nakon napornog dana krijepi duh. Dijagonala ove kompozicije čini se jedinim mogućim umjetnikovim izborom u namjeri da postigne atmosferu odmora i naglasi ležernost trenutka. Prikazujući interijere Gojaka izborom boja naglašava prisnost trenutka i njegovu duboku refleksivnost. Prikaz pun topline nalazimo u pastelu Uz komin. Toplina je ovdje sasvim realna i izravna, razgoreni komin za kojim starica kuha. Nježna i s odmjerenom dozom sentimentalnosti svojstvene likovnoj tehnici pastela ova žanr scena ostaje i dokumentom vremena. Toplina ognjišta, realna i okrepljujuća, svoju psihološku manifestaciju dobiva u kompoziciji Dide, kćer i unuk. Rafinirana osjećajnost prikaza obavijena paletom toplih boja odlično odgovara temi nekad uobičajenog, a danas sve rjeđeg međugeneracijskog, obiteljskog susreta. Posebnu vrstu interijera čine mrtve prirode, još jedna bogato zastupljena tema unutar Gojakova opusa. Predstavljena djela primjeri su cvjetnog slikarstva (Cvijeće) i mrtve prirode kuhinjskog motiva (Zemljani lonac, luk i krumpir), uobičajene među mrtvim prirodama iz kruga figuracije hrvatske umjetnosti 20. stoljeća.
Izložba se zaključuje dvama “makarskim” krajolicima. Minijatura Cvitačka predstavlja posebnu dionicu Gojakova krajolika ostvarenog na tragu likovne produkcije apstrahiranog krajolika sedamdesetih godina 20. stoljeća. Ovo nam djelo potvrđuje kako je Antun Gojak aktivno pratio aktualna likovna gibanja u hrvatskoj umjetnosti. Punina krajolika Cvitačke stoji u potpunoj suprotnosti lapidarnosti crteža koji nalazimo na krokiju Trg. Ovaj crtež predstavlja jednu od rijetkih veduta Makarske, točnije Kačićeva trga, unutar fundusa Donacije Gojak.
Josip Karamatić